

Made in fabrika fotografa 9
Katalog izložbe
Fabrika Fotografa puni devet godina.
Ivana Nikolić
Polomljena u prevodu
U decembru 2019. sam zagrlila oca i vratila se u Španiju gde živim. Nisam ni zamišljala da će to biti naš poslednji zagrljaj. Došla je 2020. godina. I 6. januar 2021. godine. Dan kada sam izgubila oca. Moj oslonac. U treptaju oka moj ceo svet se promenio. Naprasno. Neočekivano. Do srži. Koliko god da imaš godina, nikada nisi pripremljen na taj gubitak. Na prazninu u srcu. Crnu rupu u koju sve više toneš. Na bol koji ne možeš ni da zamisliš. Na toliko reči koje su ostale nedorečene. Na zagrljaje koji su ostali u vazduhu. Na dane kada si naizgled dobro i samo u sekundi sve se sruši. Sve pukne. Kada ne možeš da se pomeriš iz kreveta. Kada ne možeš da dođeš do daha. A moraš da nastaviš da živiš.
Biti izolovana u tuđoj zemlji, daleko od porodice, sve ovo čini još težim. Ili je možda i lakše, nema toliko uspomena koje te podsećaju na stvarnost. Ne znam. Tokom dana se zanimaš, radiš do iznemoglosti, do zaborava. Ali noći… noći su preteške. Tada utihne sve, sve osim tvojih misli…
Tata, volim te.
Autoportreti inspirisani tugom.